Pristupačnost
Pristupačnosti

Prethodni članak
Objava rezultata izvanrednog upisa u programe vrtića i jaslica DV Vis za pedagošku godinu 2023./2024.

Sljedeći članak
Kako djetetu reći „NE?“

0995371313 info@djecjivrticvis.hr
pon-pet 6:30-16

Zašto je dosada dobra za dijete?

/

Dosada je emocija koju svi povremeno osjećamo. To je neugodan osjećaj koji se javlja kada mislimo da ne možemo zadovoljiti svoje želje. Tada dolazi do frustracije jer se osjećamo nemoćni, tj. ne možemo se zabaviti onako kako bismo htjeli. Dosada je korisna jer nas potiče da nešto napravimo, da se maknemo iz te situacije u kojoj ne možemo zadovoljiti svoje želje i potrebe.

Priuštite djetetu dosadu

Svakodnevica koju danas žive djeca i njihovi roditelji vrlo često ne pruža mogućnost da djeca dožive trenutak dosade, da osjete dokolicu.

Djeca imaju previše izbora – previše mobitela, televizije, tableta, previše igračaka, previše aktivnosti. A previše izbora dovodi do paralize. Treba, doduše, priznati da su izbori važni jer nam donose osjećaj kontrole. Zato nekakav izbor ipak treba postojati, ali nikako prevelik. Važno je smanjiti količinu igračaka i dati im onu koja može imati više namjena. 

Dosada kao motivacija

S obzirom da se radi o frustraciji, u dosadnim situacijama dijete razvija toleranciju na frustraciju. Uči kako se primjereno ponašati u situacijama koje nisu „super“. Ta vještina je važna za čekanje u trgovinama i restoranima, čekanje na red u igrama, pripremu za školu i sl. Djetetu je dosadno kada mu odrasli (roditelji, bake/djedovi, odgojiteljice) ne organiziraju vrijeme. To je prilika da dijete samo pronađe načine kako se zabaviti. Pritom razvija vještine planiranja, organizacije i rješavanja problema.

Kada je djetetu dosadno, može se posvetiti maštanju, sanjarenju, razmišljanju o neobičnim stvarima koje „nisu korisne“. Tako se rađa kreativnost ili mogućnost sagledavanja svijeta na originalan i nov način. Kod djece se kreativnost najčešće očituje u slobodnoj igri koju organiziraju sami ili u suradnji s drugom djecom i u kojoj je sve moguće. Ako dijete samo osmisli igru i zabavu, imat će priliku osjetiti uspjeh zbog svojeg postignuća, odnosno bit će ponosno na sebe. To pridonosi razvoju samostalnosti i inicijative, karakteristika važnih za kasniji školski uspjeh.

Kako pristupiti djetetu koje se dosađuje?

Kada dijete počne negodovati jer mu je dosadno, možemo mu reflektirati njegovu emociju i objasniti kako je to prirodno: „Dosadno ti je i ne znaš čega bi se igrala/o. Svima je nekada dosadno. Znam da ćeš smisliti barem dvije stvari koje možeš napraviti.“

Da bismo usmjerili dijete u učenju pravilnog nošenja s dosadom, možemo ga pitati za njegove/njezine ideje o mogućim igrama i aktivnostima. Kasnije možemo podsjetiti dijete na te ideje. Time želimo angažirati dijete, umjesto da ga naučimo da pasivno čeka zabavu.

U redu je usmjeriti dijete na neke aktivnosti, osobito u mlađoj dobi. Pritom je važno prepustiti djetetu izbor načina provođenja vremena (bez obzira na naše preferencije). No što ako dijete zaista treba pomoć u traženju aktivnost koja ubija dosadu? Kako možemo pomoći, a da pritom ostane jasno da je njegova zabava njegova odgovornost?

Većina djece kada su prepuštena samima sebi pronađe neku zanimaciju, ali ponekad zaista trebaju pomoć, pogotovo ako ste odjednom ograničili TV ili kompjutore, tablete i mobitele ili je vrijeme školskih praznika. Međutim, čak i ako pomažete djetetu, prebacite odgovornost na njega. Možete naprimjer, napraviti kutijicu za ubijanje dosade u koju ćete stavljati papiriće s idejama. Kad god dijete kaže da mu je dosadno, može izvući tri papirića i samo odabrati aktivnost.

Možda najteže je prihvatiti činjenicu da NIJE posao roditelja zabavljati dijete i kontinuirano mu nuditi sadržaje i aktivnosti. U redu je da se dijete povremeno dosađuje i da negoduje zbog toga.

Što bismo trebali izbjegavati?

Gašenje dosade ekranima

Igrice, pjesmice i video snimke su jako atraktivan sadržaj i djeca se kroz ekrane lako i brzo zabave, bez puno truda. Tako uče da se za vlastitu zabavu nije potrebno potruditi i dolaze u rizik da postanu „ovisni“ o ekranima. Ako roditelji ne znaju kako smanjiti vlastitu dosadu bez mobitela, tableta, računala ili televizije, nesvjesno će naučiti i svoju djecu da se ponašaju slično. Budimo dobar primjer našoj djeci.

Pretrpavanje dječje sobe igračkama

Obilje igračaka predstavlja previše podražaja za dijete i otežava mu odabir igračke za igranje. Kada je prisutan manji broj igračaka, dijete će se više angažirati u igri i više cijeniti postojeće igračke.

Preuzimanje odgovornosti za dječju dosadu

Važno je osigurati zajedničko vrijeme za igru s djetetom. No postoji i vrijeme kada roditelji nešto obavljaju ili se odmaraju. Dijete će tada nagovarati roditelje da mu se posvete i tu je važno postaviti jasne granice. To možemo napraviti tako da uvažimo djetetove želje i uputimo ga na aktivnosti koje može samo

Uvođenje previše aktivnosti i strukture u život djeteta

Djetetu treba omogućiti dovoljno slobodnog vremena da se dosađuje jer će na taj način naučiti nositi se s dosadom i razviti brojne korisne vještine.

Djeci je ključna i potreba fizička aktivnost. Njihova tijela stvorena su da se kreću. Ako to izostane, teže se koncentriraju i teže ostaju u dobrom raspoloženju. Zato je ključna stvar ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom.