Od najranijih dana dijete istražuje svijet oko sebe, iskušava granice i promatra reakcije odraslih. Upravo kroz te svakodnevne situacije dijete uči što je prihvatljivo, kako se nositi s emocijama i na koji način graditi odnose s drugima. U tom procesu važnu ulogu imaju granice i dosljednost odraslih – dva pojma koja su temelj zdravog emocionalnog razvoja i osjećaja sigurnosti kod djeteta.

Granice nisu kazna, već sigurnost

Postavljanje granica ne znači strogoću, zabrane ili kažnjavanje. Naprotiv, granice djetetu daju osjećaj predvidljivosti i stabilnosti. Kada zna što se od njega očekuje i koje su posljedice ponašanja, dijete se osjeća sigurno. Primjerice, ako dijete zna da nakon igre slijedi pospremanje igračaka, a odrasli to dosljedno provode, ono uči odgovornost i samostalnost. Ako pravila svaki dan izgledaju drugačije – dijete se zbunjuje, testira granice i reagira buntom.

Dosljednost – ključ povjerenja

Dosljednost znači da dijete može vjerovati odraslome. Ako roditelj ili odgojitelj danas nešto dopusti, a sutra za isto ponašanje reagira ljutito, dijete gubi osjećaj povjerenja i sigurnosti. Djeca kroz ponašanje odraslih uče što vrijedi, a što ne. Zato je važno da svi koji sudjeluju u odgoju (roditelji, bake, odgojitelji) imaju slične poruke – jer dijete tada osjeća da svijet oko njega ima smisla i jasne okvire.

Granice i ljubav idu zajedno

Postavljanje granica nikada ne isključuje toplinu i bliskost. Dapače, dijete puno lakše prihvaća pravila kada ih odrasli postavlja s razumijevanjem i smirenim tonom. Umjesto “Ne smiješ!, možemo reći: “Znam da bi to volio, ali sada nije vrijeme za to.” Tako dijete osjeća da ga odrasli čuju i razumiju, ali i da postoje pravila koja svi poštujemo.

Kako roditelji mogu pomoći?

– Budite dosljedni – ako nešto obećate, održite riječ.

Objasnite zašto je neko pravilo važno.

– Ne popuštajte svaki put kada dijete zaplače – tuga i frustracija su prirodni i dio učenja samoregulacije.

– Pokažite vlastitim primjerom kako se poštuju dogovori.

– Pohvalite dijete kad se potrudi poštovati granice.

Djeca koja odrastaju uz jasne i dosljedne granice odrastaju u samostalne, sigurne i empatične osobe. Granice im ne oduzimaju slobodu, već im daju okvir unutar kojeg mogu slobodno rasti, istraživati i razvijati se. U konačnici, granice su oblik ljubavi – jer dijete kroz njih uči da svijet ima red, a odrasli su tu da ga vode i zaštite.