Za pozitivan rast i razvoj djece, rano djetinjstvo je veoma važno jer roditelji tada uspostavljaju obrasce ponašanja, mišljenja kao i navike. Djeci je lakše naučiti prihvatiti riječ «ne» i time postavljene granice u toj ranoj dobi, nego kada su tinejdžeri i već imaju naviku biti u otporu. Uz pozitivan pristup naučite svoga mališana da “ne” ne znači smak svijeta, nego zdravo poštivanje vlastitih granica, a i brigu i pažnju za njegove ili njezine granice i obrasce ponašanja.

Zašto je važno da djeca od svojih roditelja čuju riječ «ne» ?

– kako bi uz svakodnevne male frustracije naučila kako svladati prepreke u životu, odnosno, da ne mogu uvijek dobiti sve što žele, te kako se utješiti kad nije po njihovom, i kako voditi računa o drugima

– jasne granice doprinose osjećaju sigurnosti kod djece

– jasne granice održavaju odnos roditelja i djece iskrenim i bliskim

– jasne granice doprinose sve većem preuzimanju osobne odgovornosti kod djece

Kakve trebaju biti pravilno postavljene granice?

– jasne, konkretne i dobro definirane, npr: „Pročitat ću ti priču ako budeš spreman za krevet, u pidžami do 8 sati.“

– uvažavaju potrebe i roditelja i djeteta, npr: „Rado ću te odvesti u park, kad pospremiš igračke.“

– postavljene su prije nego se problem pojavi, služe kao prevencija a ne intervencija, npr: “Danas u dućanu možes izabrati jednu igračku.“

– primjerene su djetetovoj dobi i stupnju razvoja

– ostavljaju djetetu mogućnost da izabere ponašanje koje će mu omogućiti da zadovolji svoju potrebu

– postavljene su u atmosferi ljubavi, prihvaćanja i međusobnog poštovanja

– smijeh i “ne“ ne idu zajedno: kada vaše odlučno “ne” izazove smijeh, ostanite ozbiljni. To nije lako! Ako se počnete smijati zajedno s djetetom, samo ćete je potaknuti na neposluh. Umjesto toga, ponovno odlučno ponovite “ne” i verbalno pohvalite dijete kada vas posluša.

– koristite pozitivne rečenice: riječ “ne” često možete zamijeniti pozitivnim primjerima. Kada vaše dijete zatraži sladoled umjesto riječi “ne” možete ponuditi neku zdraviju alternativu. Ako se pak vaše dijete obožava igrati s mobitelom ne morate reći: „Ne diraj mobitel!“ već „Donesi mami mobitel.“

– pazite na vlastito ponašanje: djeca kopiraju ponašanje svojih roditelja i to doslovno. Zato kada sljedeći put vaše dijete napravi nešto loše zapitajte se je li je možda od vas pokupio taj obrazac ponašanja.

– budite strpljivi: riječ “ne” nova je u rječniku vašeg djeteta te ju sigurno neće usvojiti iz prvog pokušaja. Budite strpljivi jer trud koji sada ulažete u odgoj djeteta vratit će vam se kasnije.

Roditelji su djeci najvažnije osobe tijekom razvoja i imaju najveći utjecaj na dijete. Kroz otvorenu i iskrenu komunikaciju s djecom u kojoj roditelji iskazuju brigu za dijete, ali istovremeno zastupaju i sebe, izgrađuje se osobni i iskreni odnos. U takvom je odnosu lakše postaviti granice unutar kojih se dijete može slobodno kretati i osjećati dovoljno sigurnim, a pozitivne posljedice odgojnih postupaka roditelja su tada za dijete dugotrajne.

Važno je zapamtiti da granice koje su postavljene uvijek možemo proširiti, ali je puno teže postaviti granice ako ih nikada ih nije ni bilo ili su pogrešno postavljene. Uz to, granice će varirati i od djeteta do djeteta ovisno o djetetovim osobinama ličnosti i o tome što treba naučiti!